Europljani sve više odabiru hibridna vozila, ponajprije zbog toga što su znatno jeftinija od električnih. K tome, subvencije koje su dostupne za električna vozila obično su dostupne i za barem neku vrstu hibrida.
Ne treba stoga čuditi da je broj registracija hibrida ‘eksplodirao’ u prvom kvartalu 2024. godine. Od siječnja do ožujka je tako u Europi registrirano 328,700 hibrida, što je najveći broj registracija u jednom kvartalu još od 2021.
No, nije sve tako ružičasto. Hibridna vozila imaju i svoje mane, a za neke tipove državni poticaji nisu ni dostupni.
Što su hibridna vozila?
Hibridna vozila su vozila koja koriste dva različita izvora energije, konkretno električnu energiju i benzin ili, rjeđe, dizel. Postoje dvije osnovne vrste hibrida:
- Plug-in hibridna vozila imaju utičnicu i trebaju vanjski izvor električne energije pa ćete ih morati puniti kod kuće ili u punionicama. No, ako ostanete bez struje, i dalje možete voziti na klasično gorivo.
- Klasična hibridna vozila su samopunjiva vozila; samostalno se pune električnom energijom zahvaljujući regenerativnom kočenju i radom motora s unutarnjim izgaranjem.
Obje vrste imaju prednosti i mane. Očita mana plug-in hibrida je ta da ih sami morate puniti, što može rezultirati povećim računima za struju, a i nije uvijek baš najzgodnija opcija.
Klasični samopunjivi hibridi, pak, u pravilu imaju manji električni domet, odnosno mogu prijeći manju udaljenost od plug-in hibrida koristeći samo električnu energiju. Stoga ćete sa samopunjivim hibridom vjerojatno potrošiti više goriva jer električnu energiju nećete moći sami ‘nadopuniti’ kadgod vam to treba.
Osim toga, poticaji su najčešće dostupni samo za plug-in hibridna vozila.
Poticaji za hibridna vozila
Plug-in hibridna vozila u pravilu manje zagađuju okoliš od onih samopunjivih, iz jednostavnog razloga što ih sami možete napuniti električnom energijom. Samopunjive hibride ne možete napuniti kad to poželite, već morate čekati da se to, recimo to tako, spontano dogodi tijekom vožnje.
To znači da ćete sa samopunjivim hibridom najvjerojatnije više voziti na benzin ili eventualno dizel, pa i ispuštati više štetnih plinova.
Za primjer uzmimo zadnji Javni poziv za sufinanciranje energetski učinkovitih vozila namijenjen građanima, objavljen 5. travnja 2024. godine. Pogled na listu dopuštenih vozila otkriva nam da se sufinanciraju isključivo električni motori i skuteri te električna i plug-in hibridna vozila M1 kategorije.
S obzirom da Fond nudi sufinanciranje od čak maksimalno 40% po vozilu, ovu informaciju ne treba zanemariti.
Hibridna vozila – prednosti i mane
Sad kad znamo što su hibridna vozila te kako ih lakše možete financirati, prijeđimo na usporedbu prednosti i mana.
| Prednosti | Mane |
| Ekološki prihvatljivija opcija | Više tehnologije, viša cijena |
| Veće pogodnosti spram električnih vozila | Viši troškovi održavanja i popravaka |
| (Neki) niži troškovi | Baterija s ograničenim trajanjem |
| Manje kvarova | Manje prostora |
| Niža potrošnja – pogotovo u gradu | |
| Bešumna vožnja |
Usporedba prednosti i mana hibridnih vozila.
Prednosti
Ekološki prihvatljivija opcija
Primarna namjena hibrida je smanjenje nepovoljnog utjecaja klasičnih motornih vozila na okoliš. Zahvaljujući tome što koriste i električnu energiju, hibridna vozila ispuštaju manje štetnih plinova te su zdravija i za okoliš i za ljude.
Ipak, treba reći da mnogi smatraju da hibride treba u potpunosti zamijeniti električnim vozilima ako ubrzo želimo adekvatno smanjiti naš ugljični otisak.
Veće pogodnosti od električnih vozila
Bez obzira na to što su električna vozila bolja za okoliš, mnogi i dalje radije biraju hibride. Razlog tomu je što je voziti hibrida jednostavnije, posebice kad se radi o dužim putovanjima.
Upravo su zato hibridi često bolji izbor za one koji žele sa svojim automobilom na more ili druga duža putovanja.
(Neki) niži troškovi
Mnogi hibridna vozila uvoze iz drugih europskih zemalja, pri čemu je potrebno platiti posebni porez na motorna vozila (PPMV), odnosno trošarinu. Dobra vijest je da je trošarina na hibridna vozila manja od klasične trošarine zahvaljujući manjoj emisiji CO2.
Ovo utječe i na cijenu posebne naknade za okoliš koja se plaća pri registraciji. Ona će za hibridna vozila, kao i za sva vozila s manjom emisijom CO2, također biti manja.
Dakle, uštede s hibridima moguće su i pri uvozu i pri registraciji, a nadamo se da će ih biti sve više u budućnosti.
Manje kvarova
Iako postoji uvriježeno i logički utemeljeno mišljenje da su hibridi skloniji kvarovima zbog kompleksnije izrade u odnosu na dizelaše i benzince, vrijedi napomenuti da se prva Toyota Prius u Japanu proizvela 1997. godine. Nakon više od dva desetljeća u prometu, Prius je i dalje jedan od Toyotinih sinonima za kvalitetu, pa i ne čudi što je čest izbor za taksi vozila.
Konkretnije, procjenjuje se da hibridna vozila imaju 26% manje kvarova i potreba za popravcima od klasičnih automobila na benzin ili dizel. I tu pronalazimo prednost hibrida spram električnih vozila, za koja se procjenjuje da imaju 79% više ‘problema’ od klasičnih vozila.
Niža potrošnja – pogotovo u gradu
U hibridima električni motor najčešće preuzima vožnju do brzine od 80 km/h, pa se, banalno rečeno, hibridna vozila kroz grad voze na struju, a u međugradskoj vožnji na benzin/dizel. U praksi, to znači da se motor s unutarnjim sagorijevanjem troši vrlo malo.
Za primjer, već spomenuta Toyota Prius u najnovijoj generaciji diči se potrošnjom od 3 litre na 100 kilometara, što je otprilike za trećinu manje od potrošnje vozila s motorom na unutarnje sagorijevanje.
Mane
Više tehnologije, viša cijena
Upravo zbog (najmanje) dvije vrste pogona i hrpe dodatne elektronike, jasno je da će cijena hibridnog vozila u startu biti viša. No, zahvaljujući novom obračunu trošarina, razlika između cijene novog hibrida i dizelaša, odnosno benzinca, od početka 2018. godine smanjena je i u Hrvatskoj.
Viši troškovi održavanja i popravaka
Nažalost, niža trošarina slaba je utjeha za potencijalno značajno veće troškove održavanja i popravaka hibrida. Ono što ih čini tako skupima je činjenica da imaju dva pogonska sustava, motor s unutarnjim sagorijevanjem i elektromotor, od kojih svaki zahtjeva zasebno održavanje i popravke.
Usto, za popravak i dijagnostiku hibrida potrebna je i specijalizirana oprema, koja je također skupa. Najveći problem je, međutim, cijena baterije koja se nakon određenog broja godina ili prijeđenih kilometara svakako mora mijenjati.
N1 pisao je o tome da cijena zamjene baterije može iznositi čak 18.000€.
Baterija s ograničenim trajanjem
Uz cijenu, potencijalni kupci kao jednu od najvećih prepreka za kupnju hibrida navode životni vijek baterije. Poučeni iskustvom prvenstveno mobitela, znamo da baterija nakon par godina izgubi sposobnost punjenja. Tada je možemo baciti, jer baterije se ne mogu popravljati.
Iako to vrijedi i za baterije na hibridnim automobilima, njihov vijek trajanja neusporedivo je duži od, primjerice, baterija za mobitel ili laptop s kojima ih najčešće uspoređujemo. Garancija (uz redovite provjere) već sada najčešće se penje na deset godina, a proizvođači tvrde da će trajati čitav radni vijek vozila.
Manje prostora
Starije generacije hibridnih vozila također imaju manje prostora za prtljagu i putnike jer se on koristi za bateriju i ostalu opremu potrebnu za rad vozila. Ovo ipak pretežno nije problem s novijim modelima.
