Imamo li pravo na novac naše djece

Vjerujemo da će se svi roditelji složiti: štednja za djecu i njihovu sigurnu financijsku budućnost jedan je od prioriteta svakog roditelja. Neki će uspjeti uštedjeti više, neki manje, no svaki iznos koji uložimo u zdravlje, obrazovanje i boljitak naše djece, dobro je uložen novac. No, oko nekih stvari mišljenja roditelja se razilaze. Kako se nositi sa situacijom kada nakon nekoliko godina štednje hitno zatrebate novac i poželite posegnuti u sve dostupne izvore, pa tako i u dječju štednju? Što vam je dozvoljeno, a što ne? Zbog čega je to tako?

Odgovore na naša pitanja potražili smo kod pravobraniteljice za djecu, gospođe Mile Jelavić.

Kako roditelji mogu doći do sredstava iz dječje štednje?

  • ‘Važećom zakonskom odredbom, prema kojoj za podizanje iznosa djetetove štednje većih od onih propisanih obiteljskim zakonodavstvom roditelji i skrbnici trebaju odobrenje centra za socijalnu skrb,  štite  se imovinski interesi djeteta.  Vjerujemo da se zbog te odredbe mnogi roditelji, kojima je cilj prvenstveno zaštita dobrobiti vlastitog djeteta, doista  osjećaju onemogućenima u izvršavanju roditeljske skrbi. No takvu su odredbu sadržavali i ranije važeći zakoni i ona je utemeljena na višegodišnjoj zakonodavnoj i pravnoj praksi, ali i preporukama o zaštiti najboljeg interesa djeteta.’

Zbog čega je podizanje novca sa dječje štednje potrebno regulirati zakonima?

  • ‘Novac uplaćivan na dječje štednje i račune nije imovina roditelja, već djeteta. Budući da nijedna fizička osoba ne može podići sredstva s računa druge fizičke osobe bez njezine punomoći, tako ni roditelj bez punomoći ne može podići sredstva s računa djeteta. Djeca nemaju poslovnu sposobnost i stoga takvu punomoć ne mogu dati svojim roditeljima, već to u djetetovo ime čini centar za socijalnu skrb. Zakonodavac predviđa ograničenje u odnosu na mogućnost da roditelji zastupaju dijete u poslovima davanja suglasnosti, zato što interesi roditelja i djeteta mogu biti u koliziji.’

U kojim slučajevima se roditeljima odobrava uzimanje sredstava iz dječje štednje?

  • ‘Iznenadni troškovi (primjerice, za uzdržavanje, liječenje, odgoj, školovanje, obrazovanje ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta) su zakonski razlog zbog kojeg je omogućeno raspolaganje imovinom djeteta, uz odobrenje centra za socijalnu skrb. Centar će takvu suglasnost dati uvijek kada procijeni da je to u djetetovom interesu, pri čemu svakako treba nastojati da se svaki takav postupak okonča što prije, kako roditelji ne bi dugo čekali na odgovor.’

Plaćaju li se Centru za socijalnu skrb neke pristojbe za ovakav postupak?

  • ‘Saznali smo da pojedini centri za socijalnu skrb u postupcima izdavanja odobrenja roditeljima naplaćuju upravne pristojbe. S obzirom na zakonom utvrđene nadležnosti centara i obvezu obavljanja radnji za zaštitu prava i dobrobiti djeteta po službenoj dužnosti, a što  može biti razlogom za oslobođenje od naplate upravnih pristojbi, preporučili smo Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi da preispita takvu praksu i oslobodi roditelje obveze plaćanja. No, ta naša preporuka nije prihvaćena.’

Što kažu brojke?

Zakon je jasan, kao i upute institucija. Naime, prema najnovijem propisu Ministarstva socijalne politike i mladih koji je stupio na snagu 1. travnja ove godine, a u skladu s Obiteljskim zakonom, minimalni novčani iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta iznose:

  • za dijete do 6 godina 17% prosječne plaće 924,97 kn,
  • za dijete od 7 do 12 godina 20% prosječne plaće 1.088,20 kn,
  • za dijete od 13 do 18 godina 22% prosječne plaće 1.197,02 kn.

Ovi iznosi određuju se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u RH, koja je za 2011. godinu iznosila 5.441,00 kuna. Upravo ovi iznosi su maksimalni iznosi koje roditelji mjesečno mogu bez ikakvih dodatnih zahtjeva mogu podići iz sredstava dječje štednje.

Za ili protiv ovakve odluke?

Oko ovih odredbi, javljaju se mnoge nedoumice, pa i sukobi mišljenja. Neki će reći kako ionako roditelji uplaćuju taj novac i kako je to privatna stvar njihove obitelji, a ne centra za socijalnu skrb ili državnih institucija. No, što u slučajevima kada roditelji nisu suglasni oko podizanja sredstava sa dječje štednje? Što u slučaju da jedan roditelj zapne u dugovima i posegne u tom slučaju za novcem svoje djece? Ili kako postupiti u slučaju kada se roditelji rastaju i jedan roditelj želi uzeti ili podijeliti taj novac? Broj rastava raste iz dana u dan, a njihova najveća žrtva su upravo djeca. Stoga ne čude informacije da su mogući i ovakvi slučajevi. Nisu svi roditelji jednako savjesni i odgovorni prema svojoj djeci.

Dok život donosi različite situacije u kojima moramo tražiti hitna rješenja, imajte na umu da je novac iz dječje štednje ipak novac vaše djece. Budite odgovorni prema svojoj djeci, ali i prema njihovom novcu. Na kraju, roditelji su najveći oslonac i sigurnost svoje djece.