Telemedicina može biti izvrsno rješenje za sve koji ne mogu posjetiti liječnika specijalista uživo ili im je to otežano. Svoju je korisnost posebno pokazala tijekom pandemije COVID-a 19, no znaš li da na nju pravo imaš i u redovnim okolnostima?
Odnosno, nisu potrebni izvanredni uvjeti niti ti moraš zadovoljavati neke posebne kriterije da bi imao/la pravo na telemedicinu. Dovoljno je da si osiguran/a obveznim zdravstvenim osiguranjem, iako je svakako korisno imati i dopunsko te dodatno osiguranje.
Što je telemedicina?
Telemedicinu u Hrvatskoj definira Zakon o zdravstvenoj zaštiti:
Dakle, telemedicina podrazumijeva pružanje zdravstvenih usluga putem npr. mobitela, računala i slične tehnologije. Liječnik s pacijentom može razmjenjivati poruke, obaviti video poziv ili na treći način ostvariti komunikaciju, no za neke usluge čak nije niti nužno da jedan s drugim izravno komuniciraju.
Konkretnije, telemedicina obuhvaća sljedeće usluge:
- medicinski nadzor
- konzultativne zdravstvene usluge
- preventivnu djelatnost u zdravstvu
- dijagnostičke i terapijske postupke (DTP-ovi)
Recimo, za uslugu nadzora, nije nužno da pacijent i liječnik budu u komunikaciji.
Ove usluge pacijentu pruža telekonzultant — odnosno, “doktor medicine specijalist koji pruža telemedicinsku uslugu” (Pravilnik o uvjetima, organizaciji i načinu obavljanja telemedicine).
Telemedicina u praksi u Hrvatskoj
Svatko tko je osiguran obveznim zdravstvenim osiguranjem u Hrvatskoj ima pravo na zakonski definirane usluge telemedicine. One su dostupne u ustanovama koje određuje i u mrežu telemedicinskih centara dodaje Ministarstvo zdravstva. Popis ovih centara je dostupan ovdje, uz proširenja ovdje i ovdje.
Dopunsko osiguranje je važno jer pokriva troškove participacije, a ponekad može i proširiti opseg telemedicinskih usluga na koje imamo pravo. Na primjer, neki osiguravatelji korisnicima u sklopu police omogućavaju da bilo kad u danu kontaktiraju liječnika putem SMS-a ili aplikacije za razmjenu poruka.
Dodatno osiguranje ima drugu ulogu – prvenstveno dati nam jeftiniji pristup privatnim ustanovama – no, i u sklopu ovog osiguranja, neki osiguravatelji nude usluge telemedicine.
Opcija ima više. Možemo ti pomoći pronaći pravu za sebe!
Dakle, da rezimiramo:
- Usluge telemedicine koje pruža ustanova iz mreže telemedicinskih centara većinski pokriva HZZO
- Ako nemaš dopunsko osiguranje, za te usluge ćeš sam/a ipak morati snositi dio troškova, odnosno tzv. troškove participacije
- Neki osiguravatelji imaju dodatne usluge telemedicine u sklopu svojih polica dodatnog i dopunskog osiguranja
U nastavku ćemo ti pokazati kako telemedicina funkcionira u praksi isključivo sa ustanovama u mreži telemedicinskih centara. Već spomenute posebne usluge pojedinih osiguravatelja mogu se više ili manje razlikovati.
1) Naručivanje
Za uslugu telemedicine je, kao i za svaku uslugu liječnika specijalista o trošku HZZO-a, potrebna uputnica liječnika primarne zdravstvene zaštite. Dakle, liječnik nam ju prvo mora izdati.
Potom trebamo kontaktirati ustanovu u kojoj se nalazi telemedicinski pristupni centar na koji smo upućeni i dogovoriti termin. Liječnik to može učiniti i za nas.
2) Pružanje usluge
Nakon toga slijedi termin na kojem će nam liječnik specijalist pružiti telemedicinsku uslugu. Kao što smo već rekli, to može podrazumijevati medicinski nadzor, konzultacije, preventivnu djelatnost te dijagnostičke i terapijske postupke (DTP-ove).
Pritom liječnik primarne zdravstvene zaštite, ako je prisutan, na pacijentu može primijeniti jednostavne invazivne DTP-ove na temelju uputa i pod nadzorom specijalista.
3) Plaćanje usluge
Veći dio troškova telemedicinskih usluga pokriven je obveznim zdravstvenim osiguranjem. No, jedan dio, tzv. participaciju u troškovima zdravstvene zaštite, snosi sam pacijent.
Ako imaš ugovoreno dopunsko osiguranje, ono ti može pokrivati troškove ove participacije. U suprotnom ih pokrivaš sam/a i plaćaš nakon izvršene usluge.
4) Nakon pružene usluge
Nakon pružanja usluge, specijalist mora liječniku primarne zdravstvene zaštite u pisanom obliku dostaviti upute i nalaze koje izda telemedicinskim putem. Za to ima i određen rok, koji ovisi o specifičnim okolnostima pružene usluge.
Na primjer, ako je usluga pružena tijekom radnog vremena telemedicinskog centra s izravnom interakcijom sudionika, tad specijalist ima rok od svega 30 minuta nakon pružene usluge za izdavanje navedene dokumentacije.
Ugovori dopunsko za manje troškove telemedicinskih usluga
Sve u svemu, telemedicina može znatno olakšati i ubrzati dolazak do prijeko potrebne zdravstvene usluge. Učini si ju još dostupnijom uz dopunsko zdravstveno osiguranje koje tvoje troškove svodi na minimum!
