Današnja slika brodarstva – 100 godina nakon Titanica

Sto godina nakon potonuća Titanica Allianz objavio je najzanimljivije detalje o novim rizicima u brodarstvu.

Usprkos značajnim poboljšanjima koja su na polju sigurnosti provedena tijekom sto godina od potonuća Titanica, pomorska industrija suočena je s novim izazovima nastalim zahvaljujući kontinuiranom rastu brodskog prijevoza širom svijeta, istaknuli su predstavnici kompanije koja se bavi pomorskim osiguranjem Allianz Global Corporate & Specialty (AGCS).

Tijekom sto godina od potonuća Titanica svjetska flota trgovačkih brodova utrostručila se i trenutno ima više od 100.000 plovila. Istovremeno su ukupne stope gubitka u brodarskom prijevozu pale s jednog broda od njih 100 godišnje godine 1912. na jedan brod od njih 670 godišnje 2009. godine.

Ključne činjenice i brojke iz AGCS-ova istraživanja o sigurnosti i brodskom prijevozu u razdoblju od 1912. do 2012.:

  • Od 1910. godine tonaža svjetske flote narasla je 23 puta i trenutno iznosi blizu jedne milijarde bruto tona (2010).
  • Trgovina koja se odvija morem utrostručila se od 1970. godine na više od 8,4 milijarde tona ukrcanog tereta godišnje.
  • Broj putnika na brodovima za kružna putovanja značajno je porastao u posljednjih nekoliko godina; predviđa se da će u razdoblju od 1990. do 2015. godine rasti 7,4% svake godine. Procjenjuje se i da će 2015. godine ukupni broj putnika na brodovima za kružna putovanja u svijetu iznositi više od 22 milijuna (u odnosu na 2011. godinu kada ih je bilo ukupno 19,2 milijuna).
  • Brodski prijevoz općenito predstavlja jedan od najsigurnijih načina putničkog prijevoza, a može se pohvaliti znatno nižim stopama nesreća sa smrtonosnim posljedicama od onih koje vrijede za prijevoz automobilom, motociklom ili biciklom te za hodanje u Europi.
  • Stope smrtnosti među profesionalnim pomorcima pale su u brojnim zemljama: Primjerice, u Ujedinjenom je Kraljevstvu 1919. godine prema procjenama trebalo biti 358 nesreća sa smrtonosnim posljedicama na svakih 100.000 pomoraca godišnje – spomenuta je stopa pala na 11 do razdoblja 1996. – 2005. Međutim, ta je stopa smrtnosti još uvijek dvanaest puta veća od one koja vrijedi za opću radnu snagu.
  • Crne točke za brodare uključuju Južnu Kinu, Indokinu, Indoneziju i Filipine sa 17% ukupne štete u razdoblju od 2001. do 2011. Slijede Istočni Mediteran i Crno more (13%), te Japan, Koreja i Sjeverna Kina (12%). I mora oko britanskog otočja također bilježe visoku koncentraciju štete (8%).
  • Tehnološka unapređenja u posljednjih 100 godina uključuju poboljšane tehnike konstruiranja plovila, mjerenje dubine (uz pomoć zvuka), RADAR, VHF radijske uređaje, automatsko radarsko ucrtavanje (ARPA), satelitsku komunikaciju, pozicioniranje uz pomoć GPS-a te elektronski prikaz plovidbenih karata i informacijski sustav (ECDIS) – a svi oni podržavaju siguran brodski prijevoz.

Iako su čimbenici poput novih tehnologija i uredbi značajno poboljšale sigurnost na moru, pojavili su se i neki novi rizici. AGCS-ovo opsežno izvješće „Sigurnost i brodski prijevoz u razdoblju od 1912. do 2012.: Od Titanica do Costa Concordije“ temelji se na istraživanju Međunarodnog pomorskog istraživačkog centra (SIRC) Sveučilišta u Cardiffu, a ističe nekoliko ključnih izazova s kojima se trenutno susreće industrija, uključujući i rastući trend izgradnje sve većih brodova te činjenicu da se zbog sve većih troškova brodari odlučuju na zapošljavanje posada iz nastajućih ekonomija u kojima su standardi obuke i procjene nerijetko nedosljedni.

Od ostalih značajnih sigurnosnih rizika treba spomenuti smanjeni broj članova posade što može kompromitirati sigurnosne margine te potaknuti rizik od ljudske pogreške; povećanu birokraciju na brodovima; kontinuiranu prijetnju koju predstavljaju pirati u vodama Somalije i drugdje; te pojava brodskog prijevoza kroz područja pokrivena ledom te povezane navigacijske i ekološke komplikacije.

Komentirajući nalaze izvješća, dr. Sven Gerhard iz AGCS-a, zadužen za pomorsko osiguranje i kasko osiguranje brodova, izjavio je sljedeće: „Iako je plovidba danas sigurnija nego ikada, industrija mora proaktivno odgovoriti na nove rizike. Primjerice, iznimno veliki brodovi predstavljaju izazov za osiguravatelje zbog svoje veličine i vrijednosti, dok su neki drugi brodovi izazov zbog svog strukturnog integriteta i mogućih kvarova. Iako veličina sama po sebi ne čini brodove rizičnijima od drugih, sve veći brodovi sa sobom donose niz specifičnih rizika na koje moramo odgovoriti, uključujući spašavanje i popravak brodova te hitne intervencije.“

Najveći suvremeni brodovi kontejneri koji se trenutno grade toliko su veliki da ispod palube ima dovoljno mjesta za košarkaško igralište, igralište za američki nogomet te hokejašku arenu zajedno s tribinama. Brodovi te veličine sa sobom povlače pitanje adekvatnog pokrića štete u slučaju nesreće ili mogućih strukturnih ograničenja, ističu iz AGCS-a.

Ljudska pogreška – najslabija karika

Izvješće, osim toga, ističe i kontinuirani izazov što ga predstavlja ljudska pogreška u pomorskim operacijama – riječ je o čimbeniku koji je i dalje od iznimne važnosti usprkos cijelom stoljeću tehnološkog i zakonskog usavršavanja i napretka na polju sigurnosti. Više od 75% pomorskih nesreća može se pripisati cijelom nizu čimbenika koje svrstavamo pod zajednički nazivnik ljudskih pogrešaka, uključujući umor, neadekvatno upravljanje rizikom i pritisak konkurencije, te manjkavu obuku i neiskusnu posadu.

Dr. Gerhard objasnio je to na sljedeći način: „S tehnološkim napretkom dolazi do smanjenja rizika, ali istovremeno i najslabija karika u sustavu – ljudski čimbenik – dobiva na važnosti. Upravo se na to industrija mora usredotočiti kako bi najbolja praktična iskustva u upravljanju rizikom i kultura sigurnosti postali uobičajeni u svim svjetskim flotama.“

Brodske nesreće potiču sigurnosna unapređenja

Iako su tehnologije poput RADAR-a ili sustava za globalno pozicioniranje (GPS) potpomogli napredan na polju sigurnosti, vrlo često su upravo nesreće te koje potiču i generiraju   ključne promjene: primjerice, konvencija o sigurnosti ljudskih života na moru  SOLAS iz 1914. godine donesena je nakon potonuća Titanica, a uključuje rezolucije koje reguliraju plovidbu po zaleđenim morima te opremu za spašavanje života. Osim toga, potaknuta potonućem trajekta Herald of Free Enterprise 1987. godine Međunarodna pomorska organizacija (IMO) godine 1993. usvojila je Međunarodni kodeks o sigurnom vođenju broda i sprječavanju onečišćenja, a koji je umnogome poboljšao sigurnost tijekom plovidbe.

„Povijesno gledajući, sve velike i poznate brodske nesreće dovele su do poboljšanja u sigurnosti pomorskog prometa. A slučaj Coste Concordije zasigurno neće biti ništa drugačiji, bez obzira na rezultate službenih istraga oko uzroka nesreće,“ izjavio je dr. Gerhard.