Svi pričaju o… j.d.o.o.-u

Jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću.  Vruća tema u zadnje vrijeme, no znamo li što je prava i potpuna istina? Je li zaista jednostavnije od klasičnog d.o.o.-a i potiče li poduzetništvo?

J.d.o.o. može se osnovati sa uplatom od svega 10,00 kuna temeljnog kapitala. Uz to, treba platiti troškove javnog bilježnika, sudske pristojbe i oglas u Narodnim novinama što ukupno iznosi 807,50 kuna. U usporedbi sa osnivanjem klasičnog d.o.o. to je uistinu povoljnije i svatko tko razmišlja o ovom obliku poslovanja neće dvoumiti oko odluke.

Ipak, važno je znati da postoje i „skriveni troškovi“ koji nisu odmah jasno i unaprijed vidljivi. Naime, j.d.o.o. mora u jednom trenutku postati klasični d.o.o. odnosno društvo s ograničenom odgovornošću ne može zauvijek ostati jednostavno. Za ovu transformaciju nema roka, on ovisi od društva do društva. U onom trenutku kada vaš j.d.o.o. počne ostvarivati dobit, morati ćete jednu četvrtinu te dobiti na kraju financijske godine izdvajati u posebne zakonske rezerve. Drugim riječima, tom se dobiti ne može slobodno raspolagati kao što bi to bio slučaj u klasičnom d.o.o.-u. Nakon što iznos zakonskih rezervi dosegne vrijednost od 20.000 kuna, j.d.o.o. rastaje se sa svojim „j“ i postaje samo „d.o.o.“. Taj proces odvija se  po sili zakona i drugog izbora nema.

Procedura je zapravo kompliciranija, a papirologija je veća ako osnivate j.d.o.o. Stoga zapravo i ne možemo pričati o bitnom poticaju za poduzetnike. No, to je ionako hrpa ludih, lakovjerni ljudi kojima nema pomoći, oni ganjaju svoje snove… 🙂

Kako j.d.o.o. postaje d.o.o.?
Potrebno je izmijeniti osnivački akt (društveni ugovor ili izjavu o osnivanju) na način da promijenite iznos temeljnog kapitala. Ukoliko imate više suosnivača mijenja se i visina njihovih udjela. Svu tu dokumentaciju treba ovjeriti kod javnog bilježnika i predati zahtjev za promjenu na sudskom registru nadležnog Trgovačkog suda. Taj postupak, kao i kod svake druge statusne promjene u društvu (npr. promjena djelatnosti) koštati će vas nekoliko tisuća kuna (točnije, oko tri tisuće). Opravdano je stoga zapitati se je li zaista j.d.o.o. povoljnija ili jednostavnija alternativa klasičnom d.o.o.-u? Jer, plaćate 800 kn na početku, a onda, ovisno o tome koliko ste uspješni, ubrzo i još nekoliko tisuća kuna. Osim toga, ne možete slobodno raspolagati svom ostvarenom dobiti jer jedan dio uvijek stavljate u zakonske rezerve. Kod osnivanja d.o.o.-a bitno je da iznos temeljnog kapitala od 20.000 kuna bude uplaćen na prolazni račun poslovne banke ali taj se novac zatim može prebaciti na poslovni račun poduzeća i slobodno njime raspolagati za poslovanje novoostvorene firme. Taj iznos samo služi kao garancija visine odgovornosti d.o.o.-a.

Usporedba troška j.d.o.o. vs d.o.o.
Ukopan trošak osnivanja klasičnog d.o.o.-a je između 4.300 i 7.500 kuna. Ispada da u osnovnim troškovima i nema neke razlike (800 kn + cca. 3000 kn = cca 3.800 kn ili malo više za osnivanje j.d.o.o.-a). J.d.o.o. svakako nije bitno jeftiniji. No, sama promjena j.d.o.o. u d.o.o. na koju vas sili zakon, zahtijeva rad, vrijeme i papirologiju što može biti vrlo zamorno a na koncu možda i nepotrebno.
Istina, j.d.o.o. pruža mogućnost onima koji imaju odličnu poslovnu ideju i vrijedne ruke da s malim početnim troškovima ulaganja započnu s poslovanjem. U tom smislu j.d.o.o. je prednost ali upitno je koliko uspješna može biti tvrtka koja nema niti 5.000 kuna pokretačkog kapitala. Ako u samom početku poslovanja već imate taj novac, možete si uštedjeti muke i odmah osnovati d.o.o.

Poticanje poduzetništva?
Ovaj argument naveden je kao jedan od razloga izmjena Zakona o trgovačkim društvima i dodavanja j.d.o.o.-a u njega. Činjenica je zapravo da ovakva mogućnost postoji u drugim državama EU i da se naša država bori protiv takve konkurencije i „odljeva“ osnivača u druge države članice. Osim toga, stvarni troškovi se ukupno i nisu bitno smanjili za poduzetnike.