Griješite li i vi kupujući?

Često za sebe mislimo da smo najpametniji na svijetu. Da se razumijemo – ne vidimo u tome ništa loše. No, ponekad je dobro zastati i zapitati se jesmo li baš sve što radimo napravili dobro i korisno? Možemo li bolje? Možemo li prestati ponavljati uvijek iste greške? Želimo li prestati biti zavidni našim prijateljima za koje nam se uvijek čini da im ide nekako bolje nego nama? Evo liste najčešćih pogrešaka na koje rasipamo novac, vrijeme i ostale vrijedne resurse.

1. Ne znamo procijeniti što nam je važnije i korisnije: ‘Jednom mi je prijateljica rekla – ‘blago tebi, svako malo putuješ nekamo, a ja nemam novaca, ne mogu si to priuštiti.’ U nastavku razgovora sam saznala slijedeće činjenice: kupili su najnoviji LCD televizor za 6.000 kuna, gotovo svaki vikend provedu na kauču sa slatkišima, grickalicama, pivom i gledajući filmove na što potroše barem 100 kuna. Osim toga, plaćaju mjesečni paket oko 150 kuna za TV programe koje i ne stignu gledati jer su cijele dane na poslu, a i kad gledaju nešto, žale se kako je sve bezveze. Ja i suprug, s druge strane, imamo isti televizor već sedam godina a platili smo ga oko tri tisuće kuna. Gledamo ponekad samo iznimno dobre filmske naslove i ne trošimo vrijeme na ‘žnj’ produkcije i loše filmove za razbibrigu. Nekoliko osnovnih televizijskih programa sasvim nam je dovoljno – vijesti i zanimljivosti ionako pratimo na internetu. No, zato smo barem jedan vikend mjesečno na nekom kraćem ili duljem izletu, a jednom godišnje na inozemnom putovanju. U slučaju moje prijateljice, ona je ove godine na TV i film potrošila barem 10.000 kuna. Taj je iznos sasvim dovoljan za povremena vikend putovanja i jedno veće putovanje.’

Zaključak: ako raspolažemo ograničenim resursima, jasno je i logično da ne možemo imati baš sve što poželimo. No, umjesto da zavidimo drugima, možemo i mi posložiti svoje prioritete na način da nam na prvom mjestu budu kvalitetnije i korisnije stvari.

2. Rasipate vrijeme i novac: ‘Bila sam u centru grada pa sam u dućanu na rasprodaji kupila majicu za rođendanski poklon prijatelju svoje kćeri. U međuvremenu je rođendan otkazan. Što ću sada s majicom, platila sam ju 70 kuna… Idući dan sam otišla u shopping centar na periferiji da ne idem opet u grad i pitala mogu li kod njih zamijeniti majicu kupljenu na drugom prodajnom mjestu. Obzirom da su mi to omogućili, zamijenila sam majicu za nekoliko drugih stvari – majicu za kćer, majicu i hlače za sebe, veliki ručnik za plažu. Što mogu, bilo je sve povoljno.’

Zaključak: koliko nepotrebnih troškova! Kontakt telefon svakog dućana lako je dostupan na internetu – prije nego se uputite u trgovinu nešto provjeriti, nazovite i pitajte! Vrijeme i novac potrošene na odlazak u shopping centar samo da bi se zamijenila majica nije ni potrebno komentirati. Osim toga, kad mijenjate stvari birajte nešto što vam zaista treba.

3. Stihijska kupovina bez isprobavanja: ovdje imamo više primjera – kupovina namještaja za kupaonicu ‘odokativnom metodom’ bez prethodnog mjerenja elemenata koji se kupuju, kupovina skupih dječjih kolica (samo zato što su lijepa i moderna, a funkcionalnost nije bitna) bez prethodne provjere stanu li u prtljažnik automobila i utvrđivanja njihove kilaže, kupovina raznih odjevnih predmeta i obuće u trgovini ili on-line bez isprobavanja… Prvi junaci su tek nakon što su namještaj platili i naručili dostavu, po dolasku kući izmjerili kupaonicu, usporedili s mjerama kupljenih elemenata i shvatili da im nedostaje nekoliko centimetara prostora. Onda nazad u trgovinu, čekanje na šalteru sat i pol da se prvobitna narudžba stornira, napravi druga i isplati razlika novca. Drugi se pak junaci svaki put dobro pomuče dok pogode pravi kut spremanja dječjih kolica na prednje sjedalo automobila, a moderna i dizajnerski osviještena mama gotovo svakog dana na treći kat vuče kolica koja teže 13 kilograma i poprilično su nespretna za nošenje. Što se tiče neisprobavanja odjeće i obuće… ah, na to ste vjerojatno i sami već naišli.

Zaključak: kupovina, bilo malih, bilo većih (i vrijednijih) stvari treba biti shvaćena ozbiljno. Lako je odmahnuti rukom i reći – pa mogu zamijeniti! Ne možete uvijek i ne možete sve. Uostalom, zbog čega trošiti dodatno vrijeme na ponovni obilazak trgovine i mijenjanje olako kupljenih stvari?

4. Kupovina velikih pakovanja u neprimjereno doba: ‘U tjednu nabavku idemo obično petkom navečer, pred samo zatvaranje velikog marketa. Gladni, iscrpljeni i umorni od tjedna najčešće i ne razmišljamo što nam točno treba – uzmemo sa polica sve što nam se čini zanimljivo i potrebno, nagrađujemo sebe za naporan tjedan. Posebno su nam zanimljive akcije, povoljne prilike, 3 + 1 gratis ili promotivne prodaje novih proizvoda, u maxi pakiranjima, naravno. Kako odoljeti kad s police vrište takvi natpisi? Dođemo doma, istovarimo na stol hrpe vrećica i shvatimo da nam barem trećina od toga uopće nije potrebna. Osim toga, novi proizvod nas totalno razočara i uvijek iznova shvatimo da više nećemo eksperimentirati jer smo našim uobičajenim izborom sasvim zadovoljni. Svi viškovi tjednima nam se povlače po policama i ladicama, neke na kraju poklonimo prijateljima i rodbini, a neke bacimo jer im istekne rok trajanja. Sramota, znamo.’

Zaključak: radite li i vi ponekad ovakve ‘nepodopštine’? Od sada u kupovinu idite u vrijeme kad ste opušteni i siti, a ne napeti i gladni. Osim toga, pravite tjedne popise što vam sve nedostaje u kućanstvu i držite se plana. Ako je jedan partner discipliniraniji od drugog, neka u kupovinu ide sam – drugi partner može to vrijeme iskoristiti za opuštanje ili bavljenje nekim hobijem.

5. Odlazak u kupovinu s djecom: ‘Svaki put kažemo – ovo je zadnji put. Klincima uvijek sve treba, oni bi sve probali, žicaju da im uvijek nešto novo kupimo… Osim toga, nakon nekog vremena provedenog u shopping centru postanu nervozni, što od buke, muzike, osvjetljenja, nervoze i energije koja općenito vlada na takvim mjestima. No, uvijek nam se čini da ćemo lakše obaviti kupovinu svi zajedno. I svaki put shvatimo da griješimo.’

Zaključak: odlično, oni barem shvaćaju da griješe. No, poznajemo velik broj obitelji koji su uvjereni da je redoviti odlazak u shopping centar i obilaženje dućana s djecom idealna zabava za cijelu obitelj. Umjesto ovoga, neka jedan od partnera ponekad ostane s djecom u parku ili na nekoj dječjoj predstavi, a vi obavite kupovinu. Javite nam rezultate!

Nadamo se da se ne prepoznajete u svim pogreškama. Imate li i sami neku ‘napast’ kupovine koje se još uvijek niste riješili – javite nam da i mi znamo. Možda je i nas spopala.