Financijski nepismeni u bolju budućnost?


Šesti put zaredom, VISA je početkom ove godine provela istraživanje u 28 zemalja svijeta kako bi utvrdila jake i slabe točke financijske pismenosti. Hrvatska, nažalost, nije sudjelovala u ovom istraživanju, no rezultate je zanimljivo pročitati i od njih ponešto naučiti.

Trebali bismo sa djecom više razgovarati o financijama i pripremiti ih za tu važnu stavku u njihovoj budućnosti. Također, odgovornost prema sebi samima, kao i našim obiteljima, trebala bi biti snažnija – u ovim nesigurnim vremenima zabrinjava podatak da čak 68% ispitanika ima ušteđene rezerve za samo manje od tri mjeseca u slučaju nepredviđenih okolnosti (bolest, otkaz…).

Koja su pitanja odredila financijsku pismenost?

25.500 ispitanika trebala su odgovoriti na pet pitanja: imaju li kućni budžet i pridržavaju li ga se, koliko mjeseci mogu preživjeti sa svojom ušteđevinom za hitne slučajeve, koliko često razgovaraju sa svojom djecom (dobi 5 – 17 godina) o vođenju financija, koliko mladež i tinejđeri razumiju financije i jesu li uopće pripremljeni na raspolaganje svojim novcem, te u kojoj bi dobi djeca trebala biti educirana o financijskoj pismenosti  (u sklopu školskog obrazovanja, organiziranog od strane države).

Najzanimljiviji zaključci istraživanja

  • Brazil je financijski najpismenija zemlja. Slijede ju Meksiko, Australija, USA i Kanada.
  • Kinezi su najbolji kad je u pitanju štednja: ‘sa strane’ imaju ušteđeno u prosjeku za 3,9 mjeseci bez plaće, u slučaju nepredviđenih okolnosti. Slijede ih Tajvan, Hong Kong, Japan i Kanada, sa prosječno tri ušteđene plaće.
  • Paksitanci bi sa svojom ušteđevinom preživjeli jedva mjesec dana, točnije 0,8 mjeseca.
  • Visoka primanja nisu nužno i garancija financijske pismenosti i odgovornosti. U Kanadi je situacija donekle očekivana – 39% osoba koje imaju ušteđeno manje od tromjesečne rezerve spadaju u kategoriju osoba s visokim primanjima, dok se njih 34% nalazi u kategoriji s niskim primanjima. Zanimljivo je da su u Srbiji osobe s nižim primanjima, kad je štednja za ‘crne dane’ u pitanju, prestigle štediše u svim drugim kategorijama mjesečnih primanja.
  • U Meksiku i Brazilu roditelji su najodgovorniji što se tiče djece i financija. Često razgovaraju sa svojom djecom o financijskim temama. Meksikanci to čine 41,7 dana u godini, a Brazilci 38,1 dan u godini.
  • Pomalo suprotno našim očekivanjima, u američkim obiteljima o novcu se s djecom razgovara samo 25,8 dana u godini.
  • U skladu sa vremenom provedenim u razgovoru s djecom, u Brazilu se očekuje da edukacija djece vezano za financije počne najranije – već od njihove devete godine života. Vijetnamci su otišli najdalje i misle da njihovoj djeci tako nešto ne treba do njihove 14. godine (točnije, 14,4 godine). Amerikanci su u prosjeku – žele da njihova djeca uče o novcu sa 11,9 godina starosti.
  • Čak 44,4% Amerikanaca uopće nema određen kućni budžet, a samo 54% onih koji imaju pridržavaju ga se.

Na mladima svijet ostaje?

Posebno je poražavajuća činjenica da u većini zemalja većina ispitanika vjeruje da mladež i tinejđeri uopće ne razumiju osnove financija kao što su budžet, štednja, dugovi i odgovorna štednja. Kome to onda mi ostavljamo ovaj svijet? I, kakav svijet stvaramo ukoliko svojoj djeci ne prenosimo osnovne ‘mudrosti’ koje bi im trebale pomoći u njihovoj budućnosti i u njihovom svakodnevnom životu? Možda te ‘mudrosti’ ni sami nismo otkrili? Javite nam kakva su vaša iskustva i koje korisne savjete vi dajete svojoj djeci – najzanimljivije ćemo objaviti.